A. Je li osposobljenost vezana uz TOČAN zadatak?
- Za koji se točno zadatak smatra da je osoba osposobljena?
(ne općenito “rad na siguran način”) - Je li obuka koju je osoba prošla obuhvaćala upravo ovaj zadatak, ovu opremu i ove uvjete rada?
- Postoji li razlika između zadatka iz obuke i zadatka koji se danas izvodi?
➡️ Ako se osposobljenost podrazumijeva → rizik je već prisutan.
B. Može li osoba zadatak IZVESTI u stvarnim uvjetima?
- Može li osoba samostalno objasniti ključne rizike ovog konkretnog zadatka?
- Zna li kako sigurno započeti, izvesti i završiti zadatak bez improvizacije?
- Zna li prepoznati trenutak u kojem zadatak treba zaustaviti?
- Je li osoba ikada stvarno izvela ovaj zadatak u sličnim uvjetima?
➡️ Ako se oslanjaš na teoriju → osposobljenost nije provjerena.
C. Kako sustav provjerava i reagira?
- Je li netko stvarno provjerio osposobljenost prije početka zadatka, ili se pretpostavlja na temelju evidencije?
- Postoji li mogućnost da osoba odbije zadatak ako se ne osjeća sposobnom – bez posljedica?
- Bi li se, u slučaju incidenta, moglo dokazati da je sustav provjerio stvarnu sposobnost osobe, a ne samo dokumentaciju?
➡️ Ako ne → sustav proizvodi iluziju kompetencije.
Završna procjena (obavezna)
Na temelju odgovora označi jednu tvrdnju:
☐ Osoba je stvarno osposobljena za ovaj konkretan zadatak
☐ Osposobljenost je djelomična / uvjetna
☐ Osposobljenost je pretpostavljena, ali nije provjerena
Ako ne možeš jasno označiti → zadatak se ne bi smio izvoditi.
